English Home

Predrag Cvetković

PČELARSTVO - učenje i podučavanje

Intervju sa Džonom Fipsom (John Phipps), urednikom časopisa "The Beekeepers Quarterly"

 

2. deo (2. od 4)

5. Vi sada živite u Grčkoj i zahvaljujući modernim sredstvima komunikacije, odatle uređujete časopis. Molim Vas da nam makar ukratko predstavite pčelarstvo u Grčkoj. Kakvim se tipom košnice pčelari, koje su pčelinje paše i uopšte, koje su glavne odlike grčkog pčelarstva?

Dž.F. Još uvek sebe smatram pčelarom početnikom što se tiče Grčke. Većina, možda svi pčelari koriste LR košnice sa učvršćenim podnjačama i sa dubokim telima koja se koriste kao medišta. Većina pčelara koje ja znam ne koriste matične rešetke. Način pčelarenja je veoma različit od onog na koji sam navikao u Velikoj Britaniji. Ovde na jugu Grčke pčele se naglo razvijaju i iskorišćavaju rani nektar sa mnogo divljih cvetova ali posebno od planinske žalfije. Dalje, u julu ima nektara od timijana a neki pčelari sele svoje pčele u šume radi medljike sa borova i jela. Sredinom leta pčelinje leglo se smanjuje i širi se polako samo kada polen postaje dostupan u ranu jesen – uglavnom sa rogača, bršljana i vrijeska. Leglo ostaje relativno skromno po veličini i onda se ponovo povećava na proleće.

Pčele su izuzetne za rad - to je lokalni soj Cecropia. Možete raditi sa njima samo noseći sandale, šorc i majicu kada je toplo – ali kada u proleće duva sveži vetar potrebno je više zaštite!

U celini pčelarstvo je dobar posao. Med dostiže dobru cenu – do 14 evra za kilogram i cena svake godine raste. Na drugoj stani, tradicionalna poljoprivredna industrija kao proizvodnja pamuka i maslina daju slične rezultate kao dvadeset godina ranije. Mnogo kupaca kupuje med za kuvanje – posebno za slatki puding koji izgleda da Grci i turusti vole. Većina velikih porodica ima najmanje jednog pčelara i na jugu nisam video uvozni med.

Izgleda da na ovom prostoru nije veliki interes za druge pčelinje proizvode kao matični mleč, polen i propolis i malo napora se čini da se prave pakovanja povezana sa turizmom – većina posetilaca odlazi sa kabastim konzervama od kilogram ili staklenim teglama meda.

Tipičan grčki pčelinjak

Badem je rani prolećni izvor nektara i polena za pčele

 

6. U kolikoj meri ste Vi uključeni u pčelarstvo Grčke?

Dž.F. Srećan sam da živim u oblasti gde sam mogao da imam i razvijem kontakte sa mnogo pčelarskih kolega prijatelja. Mi često zajedno pregledamo naše pčele i isprobavamo nove tehnike. Većina njih se interesuje za nove ideje ili čudne primerke opreme koji mi proizvođači šalju za probu. Jezik malo predstavlja problem ali ja svakog dana više učim grčki! Nacionalni grčki pčelarski savez proglasio me je za počasnog člana i oni bi želeli da pišem za njihov časopis.

Sledećeg proleća, pčelar sa Kipra, drugi sa Krita, jedan iz Severne Grčke, pčelar iz mog sela, jedan engleski pčelar i ja planiramo posetu planine Atosa da vidimo pčele u Manastoru Agios Pendelaenanos - odakle se smatra da pčele iz mog sela vode poreklo. To je
nešto čemu se svi unapred radujemo -  možda više o tome na vašem sajtu kasnije.

 

Planinska žalfija - prva biljka koja daje dobru pašu u oblasti gde urednik gaji pčele

  Tezge sa medom (obično male) su uobičajene na pijacama


 

1. deo (urednički rad, časopis BKQ)

2. deo (pčelarstvo u Grčkoj)

3. deo (pčelarstvo u V. Britaniji, rad sa decom)

4. deo (savremeni tokovi u pčelarstvu, budućnost pčelarstva)

dodatne slike 1

dodatne slike 2

dodatne slike 3