Home

[Kalendar radova]

Predrag Cvetković    

MART 2010

 

Stanje na pčelinjaku  

Stanje na pčelinjacima se dosta razlikuje i ide u krajnosti, ali pravi uvid još uvek ne možemo da steknemo jer nema dovoljno izveštaja. Po prvim vestima, pčelari u Vojvodini su imali mnogo veće gubitke pčelinjih društava nego njihove kolege u centralnim delovima Srbije, i uopšte, centralnih delova bivše Jugoslavije. Posebno su zabrinjavajuće vesti o vrlo velikim stradanjima pčela u Južnom Banatu, u opštin i Sečanj, gde se govori o pravim katastrofama. Na žalost, izgleda da je takvih stradanja bilo i u drugim delovima Vojvodine. Pravi uzrok se ne zna ali dobro upućeni pčelari smatraju da su to neonikotinoidi, kojima se tretira suncokret, još u semenu. O njemu je pisano na sajtu "pčela" i možete pogledati neke stranice: www.pcela.co.yu/neonikotinoidi_lista.htm    www.pcela.co.yu/pismo_bkq.htm

U drugim krajevima, gde nema suncokrtove paše, izgleda da su pčele jako dobro zimovale, bez značajnijih gubitaka i da su društva u dobrom stanju. Potrošnja hrane nije bila velika i u košnicama ima dovoljno meda.

Radovi na pčelinjaku

Lepe dane, sa dnevnim temperaturama od 14-15 stepeni, i više,  treba iskoristiti za obilazak pčelinjaka i da se izvrši prvi pregled pčelinjih društava. Naravno, pčelinjake treba povremeno obilaziti i bez obzira na vremenske uslove, da se vidi kakvo je stanje, da li je možda neophodna neka intervencija,  da se prati i beleži cvetanje prvih biljaka i dr.

Pčelari koji ređe obilaze pčelinjake, zbog udaljenosti, zauzetosti i dr. možda praktikuju dodavanje šećerno mednih pogača i sada u martu. Na to treba gledati kao na neku kompromisnu meru, koja dakle nije idealna ali u konkretnim uslovima pruža neku sigurnost preživljavanja i razvoja pčelinjih društava. Mnogo je bolje naravno da društva imaju dovoljne rezerve hrane, koja im je dostupna, i da su dovoljno jaka, u takvim slučajevima pčelar može da bude miran i samo da uradi jedan pregled tokom meseca a da ne dodaje pogače kao osnovni izvor hrane, već eventualno samo kao podsticajnu meru za razvoj.

Dobro je da se pčele povremeno prihranjuju spočetka malim količinama šećernog sirupa ili još bolje razređenog meda (20% mlake vode), obično 200-300g a kasnije se može davati i više, koliko društvo potroši, kao podsticaj razvoju. To je posebno korisno ako u prirodi započne cvetanje pa nastupe kišni dani.

Prvi pregled podrazumeva da steknemo osnovni uvid u stanje društva: da li ima maticu koja normalno nosi, koliko ima pčela, legla, da li ima dovoljno hrane - meda i polena.  Obratiti pažnju na satonoše, da li možda nisu zamazane izmetom pčela, isto tako i poletaljke. Ako jesu, to još ne znači da je u pitanju nozemoza, a pouzdan odgovor će dati laboratorijska analiza. Pri prvom pregledu ne moramo podizati ramove sa leglom, već samo doći do legla sa jedne i druge strane košnice i videti da je leglo dobro. Tom prilikom, dobro je izvršiti premeštaj ramova, ako je potrebno. Treba izvaditi prazne ramove ili one sa sasvim malo meda, isto tako i nepravilno izgrađene (ako to nije urađeno pri pripremi za zimovanje).

Savetuje se da se do jednog zida košnice (na sunčanoj strani) postavi pun ram sa medom, zatim ram sa polenom, pa onda ramovi sa leglom - bez podizanja, samo se pomaknu. Sa druge strane staviti što bolji ram sa medom i polenom ako ga imamo, ili samo sa medom.  Ostale ramove možemo ostaviti skraja, a savetuje se da se što više loših, praznih ramova ukloni iz košnice i pretopi. Ako na njima ima nešto meda, možemo ga malo razgrebati nožemi ostaviti da pčele pokupe i prenesu med. Pri tome paziti da med previše ne iskaplje i da ne procuri na podnjaču, što može da izazove grabež. Pčelari koji imaju žičane podnjače neće moći da otklapaju med, osim ako na podnjaču ne stave neku foliju, da ne curi ispod.

Ovo što je napisano najpre se odnosi na DB košnice kao i LR i druge košnice kod kojih je plodište bilo u jednom nastavku. Kod LR i drugih košnica (Farar i dr.) gde je plodište u dva nastavka, treba se ravnati prema konkretnoj situaciji. Ako u gornjem nastavku ima puno ramova sa medom a pčele su počele da neguju leglo, med se može eventualno malo otklopiti (kasnije u aprilu, otklapaćemo više i možemo koristiti i posebnu viljušku za otklapanje). Možemo pčele pustiti da se razvijaju tako sužene među ramovima sa medom, što će ih pre podstaći da pređu u donji nastavak da tamo neguju leglo. Tada ćemo izvršiti zamenu mesta nastavaka, a to obično pada sredinom aprila.

U slučaju da u martu znatnije otopli i počne intezivnije cvetanje, obično krajem meseca, biće potrebne dodatne intervencije pčelara pored tog prvog pregleda, da bi se videlo da li je potrebno da se dodaju prazni izgrađeni ramovi ili satne osnove, radi proširenja legla. Oko toga treba biti posebno pažljiv, jer bolje je malo i zakasniti sa proširenjem razvoja nego požuriti, čime zapravo usporavamo razvoj i čak stvaramo mogućnost za prehladu legla i razvoj bolesti. Treba imati u vidu da tek sada predstoji uginjavanje starih, zimskih pčela i dok se ta prirodna zamena generacija ne završi, u košnici neće biti znatnijeg povećanja broja pčela. To može da potraje i do početka aprila (stare pčele uginjavaju i kasnije ali se i dosta mladih rađa) ali naravno mnogo zavisi od stanja društava.

Pisali smo već da je ova zima bila vrlo karakteristična po vrlo velikim varijacijama temperature i nije isključeno da se takav trend nastavi i na proleće. Na drugoj strani, može da se desi i relativno rano cvetanje biljaka, pa i na to treba biti spreman.

Oni pčelari koji imaju mogućnost da češće posećuju pčelinjake i odvoje više vremena za rad na njima, mogu da se potrude da urade i neke dodatne poslove, za koje veći pčelari često nemaju vremena. Najpre se misli na sužavanje legla tako da uz ramove sa leglom približimo pune ramove sa medom, eventualno malo otklopimo. Izmaći ćemo prazne i loše ramove kojii su bili uz leglo. Time ćemo usloviti da pčele razviju veće i kompaktnije leglo na manjem broju ramova i da im med bude bliže. A kasnije, kada otopli, već možda krajem meseca, počećemo sa prvim proširenjima legla, najpre dodavanjem izgrađenih ramova pa posle i satnih osnova. Ako neko nema izgrađene ramove, a vreme bude toplo, društva jaka, unos nektara iz prirode, mogu se odmah dodavati osnove.

Ali postoje i poslovi koji se savetuju da ih izvrši svaki pčelar, koji predstavljaju neki minimum brige oko pčela. U te poslove spada čišćenje podnjače, posebno ako ima više uginulih pčela, ako su ulazili miš ili rovčica. Kada pčele počnu češće da izleću treba skinuti češljeve sa leta. Pogledati najpre košnice iz kojih pčele ne izleću po lepom vremenu, kada iz ostalih izleću. Isto tako, pogledati i košnice kod kojih se vidi neobična i veća aktivnost pred smiraj dana, kada se to ne primećuje u ostalim. Moguće je da je u pitanju grabež, posebno ako je leto izmazano sitnim, izgrickanim voskom.

Ukloniti košnice u kojima su pčelinja društva stradala, ili samo izvaditi ramove i košnice očistiti i dezinfikovati, plamenom ili nekim hemijskim sredstvom (živa soda, sporotal...).

Savetuje se da se rano proleće iskoristi za eliminaciju što većeg broja loših i starih ramova, pošto je tada meda najmanje u košnici, kasnije već počinje veći unos nektara.

Pčelari koji su pretrpeli velike gubitke društava ne treba da gube nadu jer postoji izreka da se pravi pčelar postaje tek kada nam sve košnice stradaju, pa čak i nekoliko puta. Uostalom, pčelinje zajednice su specifične po tome da mogu relativno lako da stradaju, ali i lako da se obnove i umnože. Ti pčelari će sačuvati vosak, ramove, košnice i spremiti za novu sezonu. Ako se pokaže da su neonikotinoidi glavni uzrok stradanja u Vojvodini, onda po svoj prilici nije dobro da pčele sada budu na suncokretovom medu, gde ima ostataka tog otrovnog preparata. Bilo bi dobro da se preostalim živim društvima suncokretov med zameni nekim drugim, ako ga ima, ili prosto šećernim sirupom. To najpre važi za  pčelinjake koji su bili na suncokretovoj paši i zimus stradali. Isto tako, takav med ne bi trebalo davati budućim rojevima. Neonikotinoidi imaju dosta dugo vreme poluraspada i onda bi mogli da štetno deluju i kasnije.

Ako na pčelinjaku ima društava koja su primetno oslabila u odnosu na jesenje stanje, bilo iz kog razloga, takva društva sada treba maksimalno suziti i primaći im med uz samo kllube. Ako treba, žrtvovati jedan ram sa manje legla i baciti ga (ili eventualno dati nekom jakom društvu ako takvog ima), da bi se pčele skupile na što manjem prostoru. Recimo sa 3 rama, na dva, plus po jedan ram meda sa strane.

Ako u košnicama nema dovoljno hrane, prihranićemo ih sirupom u većim količinama, ali prethodno ćemo izvaditi stare i loše ramove.

Vreme je da se postave pojilice, posebno na pčelinjacima u čijoj blizini nema neke stajaće ili tekuće vode. One treba da su na sunčanom mestu, obično desetak metara ispred pčelinjaka, a kada temperature znatnije porastu (leti), mogu se postaviti u senku. Voda se može malo posoiliti i treba obezbediti da je stalno ima, pošto je veoma potrebna pčelinjim društvima za normalan život u košnici.

Ostali radovi  

Oni pčelari koji nisu istopili vosak i obezbedili satne osnove, ramove i drugo što je potrebno za početak sezone treba to što pre da urade. Ako imamo stare ramove, njih ćemo očistiti i dezinfikovati pa ponovo ožičiti i staviti voštane osnove.

Ako ranije nije posađeno medonosno bilje, žbunje, drveće, sada bi trebalo iskoristiti priliku, zemljište sa puno vlage, jer uvek je bolje posaditi sadnicu što ranije.

Podsećamo pčelare i na obavezu uzimanja uzoraka mrtvih pčela radi veterinarskog pregleda i slanja na analizu. Dajemo izvode iz pravilnika koji o tome govori: Izvod iz pravilnika o utvrđivanja programa mera zdravstvene zaštite životinja za 2010. godinu (koji važi za Srbiju).

Pčelari koji sele košnice na paše, proizvođači i prodavci matica i rojeva su sigurno među prvima na koje će taj pravilnik striktno da se sprovodi.

Sa radovima koji su savetovani pčelarima u martu  prošle godine, možete se upoznati preko stranice mart2009.