[Home]

Pčelarstvo u svetu

30

Priredio Predrag Cvetković

VESTI IZ SVETA

 

SAD. Po podacima sa sajta www.nhb.org (Američki odbor za med) postoji neka virtuelna granica iza koje pčelarstvo više nije  rentabilno i može da opstaje samo uz pomoć države. Pčelarstvo SAD je sedamdesetih godina dvadesetog veka prešlo tu granicu i SAD su postale jedan od glavnih uvoznika meda. U poslednjih 20 godina broj pčelara u SAD se smanjio za 55%, a broj pčelinjih društava za 44%. Smatra se da će američko pčelarstvo biti sposobno da opstaje i razvija se kada pčelari budu dobijali 1,25 dolara za svaku funtu meda koju proizvedu (oko 2,6 dolara za 1kg). U 2004. godini srednja otkupna cena meda je pala za 22% (sa 1,387 na 1,085 USD po funti (450g)). Udeo sopstvenog meda u SAD iznosi oko 40%.

Češka. Pčelarski savez Češke broji više od 50.000 članova. To predstavlja 98% svih pčelara u državi i po tome Češka spada u države sa najvećim procentom pčelara učlanjenih u pčelarsku organizaciju. Organizovani pčelari imaju ukupno oko pola miliona pčelinjih društava.

Australija. Povećana je prodaja meda na malo u odnosu na raniji period. Taj trend se i dalje nastavlja uprkos povećanom pritisku snažne diskontne prodaje (prodaje sa popustom). U toku zimskog perioda u Australiji je povećana potražnja za medom u odnosu na letnji period..

Izvoz meda je znatno nadmašuje uvoz u zadnje dve godine ali su izvozne cene nešto opale u martu 2005.

Suštinska promena se dešava sa supermarketima u Australiji pošto oni sada agresivno guraju svoje sopstvene robne marke ("brendove") i veće marže, na račun pakerskih robnih marki ili marži. Tako firma "Coles" želi da ima 30% svoje robe sa svojim etiketama, a "Woolworths" takođe gura svoje sopstvene robne marke, da bi postigla najveći profit. Sa pretnjom od strane supermarketa da uvezu proizvode u maloprodajnim pakovanjima po niskim cenama, jaz između velikih firmi sa poznatim robnim markama i pakera će da raste. Udruživanje, kooperacija i inovacije predstavljaju način da se tim tokovima pruži otpor.

Potrošnja meda u svetu. Po podacima sa sajta www.nhb.org  zemlje rekorderi u potrošnji meda nisu kako bi se očekivalo one sa najvišim nacionalnim dohotkom - najbogatije, već veoma siromašne zemlje. Na samom vrhu je Centralno Afrička Republika, sa oko 3kg meda po stanovniku godišnje, zatim Turkmenistan sa 2,3kg i Angola sa 2kg. Po ocenama stručnjaka, jedno vreme je na vrhu bio Madagaskar sa čak 4kg meda, od čega se oko 80% dobijalo "lovom" na divlje pčele. Najmanja potrošnja meda je u Indiji, svega 7 grama po glavi stanovnika godišnje, a Indija je veliki izvoznik meda.

Potrošnja meda raste u zemljama u razvoju, dok se u razvijenim zemljama stabilizovala i održava na približno istom nivou. Tako u SAD potrošnja meda već 50 godina iznosi oko 0,5kg po stanovniku godišnje i to zahvaljujući aktivnoj reklami.

U Velikoj Britaniji  naprimer (i u nekim drugim razvijenim zemljama) potrošnja meda opada. Kao posledica visokog standarda, značajan i sve veći deo stanovništva ima problema sa viškom telesne težine, pati od raznih alergija, preosetljivosti na hranu i dr. Tako su britanski stručnjaci sproveli istraživanje namirnica, po tri kategorije: korisne, ne mnogo korisne, nekorisne. Med su čak svrstali u drugu kategoriju, zbog visokog sadržaja ugljenih hidrata i drugih sastojaka. Potrebno je reći da na Zapadu nisu retke kampanje koje stavljaju pod sumnju ekološku čistoću meda, što sve utiče na umanjenje potrošnje. Tako je u Australiji potrošnja meda u 2004. godini opala za 4%. (U  ovim "Vestima iz sveta" se govori o povećanoj potrošnji u Australiji, koja je sigurno nastupila posle ovog trenda pada).

Po podacima koji se oslanjaju na mišljenje stručnjaka, godišnja potrošnja šećera svih vrsta ne bi trebalo da pređe 38kg po osobi. U Rusiji je ta količina 41kg a u SAD oko 60kg, a u obe zemlje, udeo meda u toj godišnjoj potrošnji šećera je isti i iznosi svega 0,8%.

U SAD industrija troši više od 50% ukupnog meda (domaćeg i uvezenog) a slično je i u drugim razvojenim zemljama. Procenjuje se da industrija Rusije sada troši svega oko 5% meda koji se proizvede u državi (u koristi šećera i veštačkog meda), što je jako malo i nanosi štete pčelarstvu time što ne doprinosi otkupu meda.