Ovo je izuzetno zanimljiva knjiga, prva Slobodana
Lazovica iz pčelarstva. Nesvakidašnji spoj iskustava pčelara, novinara,
pisca, režisera i predavača daju knjizi unikatna svojstva.
Čitaoci delom poznaju autora kao urednika časopisa "Pčelar".
Gledaoci ga znaju kao reditelja više dokumentarnih filmova o pčelarstvu.
Pčelari znaju da je on uspešan kolega koji se nije zadovoljavao trenutnim
rezultatima postignutim na svom pčelinjaku.
Niz predavanja koje je autor održao na pčelarskim sretanjima u Srbiji
i regionu prenela su deo njegovog bogatog iskustva i na druge pčelare.
Prvi deo knjige obuhvata objašnjenje principa postojećih tehnologija
pčelarenja i njihovu adaptaciju, čime pravi kvalitativan pomak i formira
novu, konkretnim uslovima, prilagođenu tehnologiju pčelarenja. Dubokim
razumevanjem zakonitosti pčelarenja i veštim objedinjavanjem ostvario
je, može se reći, novu tehnologiju pčelarenja koja omogućava da se majstorstvo
pčelarenja uzdigne do novih visina i rezultata.
Autor stavlja akcenat i na pregled bogate ruske pčelarske prakse i teorije,
što predstavlja alternativu i dopunu brojnoj literaturi poreklom iz
zapadnih zemalja. Zanimljiv je put kojim nas autor vodi kroz razvoj
jedne od najstarijih pčelarskih škola, čijem značaju uveliko doprinose
velikani kao Prokopovič, Janša, Hruška, Alpatov, Koževnjikov, Taranov,
Bilaš, a danas: Volohovič, Lebedev, Lonin, Halko, Kandratev, Kaškovski
i mnogi drugi. Knjiga je napisana jasnim stilom i jezikom, ilustrovana
sopstvenim snimcima koji potvrđuju samostalnost teoretskih i praktičnih
rezultata kao i jednostavnost i primenljivost autorove tehnologije pčelarenja.
Pored sinteze teoretskih modela, tehnologija i sistema pčelarenja, autor
čitaoca vodi ka načinima da se razviju sopstveni prilagođeni sistemi
pčelarenja. Ovo dakle nisu autorova razmišljanja, već dobro osmišljena
i prakticna rešenja, sublimisana u nešto novo, a jednostavno i primenljivo,
na malim i velikim pčelinjacima, sa različitim tipovima košnica. Znacaj
knjige ne leži samo u novom pristupu pripremi pčelinjih društava za
glavnu pašu, u korišcenju rojevog nagona, zameni matica i saća i ostvarenja
visokih prinosa meda, rojeva, mladih matica, već i u značajnom broju
navedenih bitnih podataka iz literature.
Knjigu lako čitaju i pčelar početnik i pčelar praktičar, ali ako čitalac
želi da sistem pčelarenja usvoji i primeni na svom pčelinjaku, mora
se vraćati više puta i proveravati svoja znanja. Zato izdvojite dovoljno
vremena za njeno čitanje, dobitak ce biti veći. Rezultati koji se mogu
ostvariti ponuđenim rešenjima, metodama, tehnologijama i sistemima pčelarenja
daleko prevazilaze autorov ogroman uložen rad, znanje, pčelarsko i spisateljsko
iskustvo, dajući knjizi posebnu vrednost. Ako knjigu preporučite i vašim
kolegama i prijateljima, na najbolji način pomoći ćete im u primeni
najvrednijih rešenja za svoje pčelarenje.
Beograd 25.07.2012.
Prof. dr Mića Mladenović
Prof. dr Desimir Jevtić