Doroti Brister
Lik jednog pčelara
Mi se pčelari znatno
razlikujemo od ljudi drugih zanimanja. Posebna smo klasa specijalista
koji dobro obavljamo mnoge poslove. Spadamo u sve kategorije, oblike,
boje, godine i polove.
Pored pčelarstva, bavimo se i
stolarstvom, farbarstvom i pokućanstvom. Takođe, znamo kako se
zida, riba, pari vrelom vodom i dimi.
Rođeni smo optimisti. Gledamo
unapred na prinose u medu narednih godina, kada se zapletemo u neprilike
zbog promašaja u oovj godini.
Pčelari su najsrećniji
onda kada sunce sija, biljke cvetaju a pčele pune nastavke medom.
Međutim, naše se raspoloženje
menja i pada na najniži nivo onda kada je paša u toku a kiše
neprestano padaju.
Pčelari su svedoci čudnih
zbivanja u prirodi - čuda rađanja - neminovnosti smrti i osećaja
da pozadi svih ovih zbivanja postoji jedan savršen poredak.
Pčelari ne pripadaju
sindikatima, ne poštuju četrdesetočasovnu nedelju i ne
upotrebljavaju tablete za spavanje. Sami se reklamiraju, sami prodaju
sopstvenu robu i sami se kritikuju. Ponekad traže pomoć i od
svojih konkurenata i zahvalni su za sve što im dođe sa te strane.
Pčelar mora da ima duh
pionira, surovost planinara, snagu mazge i volju vola. On zna da stvara
i ono što je nemoguće. Svakako u tom pokušaju niko ne može da ga
ometa. U stanju je da počne jednu imperiju sa rojem pčela iz
jednog trulog panja i to jednom zarđalom ručnom testericom i
sa iskrivljenim čekićem, ali možete se slobodno kladiti da on
tu neće stati. On uvek teži novim stvarima i traži bolje puteve
da dođe do cilja.
Mi, pčelari, smo u suštini
hodočasnici. U stanju smo da na rasklimatana kolica natovarimo
desetak košnica, da ih povežemo konopcima od trave i da ih uz pomoć
električne lampe i molitve preselimo na bolju pašu udaljenu
tridesetak kilometara. Brzo posle toga bacimo u zaborav džombaste
puteve koje smo u toku noći prevalili, duboke jarke i bodljikave
ograde kroz koje smo se verali. Ali nakon desetak dana, kada podignemo
poklopne daske na košnicama i ugledamo zabelele ivice okvira i bujan
rad pčela, momentalno zastanemo i sa zadovoljnim osmehom na usnama
duboko uzdahmeno i pomislimo kako smo jedan mudar poduhvat obavili.
Pčelar ima karakteristično
strpljenje kada posmatra matičnjak iz koga mlada matica izlazi ili
posmatra košnicu iz koje treba da izađe roj. Pčelar zna i za
očajanja, naročito kada prilikom pregleda košnica naiđe
na bolesno leglo ili umiruće društvo napadnuto voštanim moljcima.
Mi, pčelari, smo uporni ljudi.
Može da nam se dogode znatni gubici od vatre, nevremena, bolesti i
neprijatelja pčela, ali se opet brzo snalazimo i mirimo sa stanjem
i sa onim što je ostalo počinjemo sve iznova.
Uvek smo ekonomični - pešačimo
po nekoliko kilometara sa košnicom na leđima i dimilicom pod rukom
da bi skinuli kakav roj sa pčelama uhvaćen na visokoj grani
nekog drveta. Ne brinite, mi ćemo roj sigurno skinuti sa grane pa
makar na tom poslu proveli više od pola dana ili pola noći.
Pčelar čuva svaku sitnicu
- za svaki slučaj, možda će jednog dana trebati - sve od male
daščice do zarđalog eksera, odbačene kantice, zarđale
žičane mreže, pocepane sargije, pa do odrpanog kombinezona. Mi ne
nosimo kratke pantalone, košulje sa kratkim rukavima, niti pantalone
bez dubokih džepova. Od standardne nošnje mi imamo samo šešir i pčelarsku
kapu, ponekad rukavice, a od pribora pčelarski nož i dimilicu.
Pčelar je najčešće
blagorodan čovek. Radije deli svoje dragoceno vreme sa susedom i
poklanja kantice meda siromasima ili onima koji to zaslužuju, nego da
prodaje med na stotine kilograma onima koji njegovu dobronamernost ne
shvataju.
Pčelari treba da su dobri
govornici, učitelji, naučnici i snalažljivi ljudui. Treba da
su im srca otvorena prema drugima i da rado primaju obaveštenja i
pouke, pa da ih posle oni prenose na druge, da predviđaju teškoće
i da ih na vreme otklanjaju. Pčelari treba da ublažavaju nerve
svojih suseda kada njihove pčele navaljuju na bunare ili pojila. Da
objašnjavaju značaj i koristi od pčela, posebno kao oprašivača
voća, povrća i poljskih kultura i da objašnjavaju teškoće
koje će čovečanstvo doživeti ako nestanu pčele.
Pčelari su sve ono što je
pomenuto i još mnogo što šta. Kada se prvi put upoznamo sa pčelama
i dobijemo nekoliko uboda od njih i pribavimo dve - tri košnice mi se
možemo nazvati početnicima. Ali kada pribavimo veći broj košnica
i provedemo više meseci ili godina radeći sa pčelama, kada
često podižemo i nosimo košnice, savijamo se i studiramo, kada se
naučimo da primamo udarce i razočarenja bez roptanja i kada
pored svega toga smatramo da smo ipak imali neku korist ili radost i
zadovoljstvo od pčela i da se ponosimo našom profesijom - tek onda
smo pčelari.
Sa engleskog: Dušan Simonović
(“Pčelar” 11-12/1970)