Home

[Kalendar radova]

Predrag Cvetković    

AVGUST 2013

 

Stanje na pčelinjaku  

Iako prvobitno nisu najavljivane duže velike vrućine, vrlo visoke temperture se od jula nastavljaju i u avgustu. Srećom, padavina je bilo više nego prethodne godine pa i pored suša koje su posle nastupile, pčele ipak najčešće imaju kakvu-takvu podsticajnu pašu. Tamo gde su društva dala veće količine bagremovog meda, verovatno ga je u plodišnim nastavcima manje, i obratno, kod pčelara koji su imali slabe prinose bagremovog meda, u plodišnim nastavcima ima dosta meda. Neka društva su već i sama spremna za prezimljavanje jer imaju dovoljno hrane i sa strane legla i u mednim vencima iznad legla, dok će drugima biti potrebno prihranjivanje. Pčelari čije pčele su koristile suncokretovu ili neku drugu letnju pašu, neće imati razloga da brinu za rezerve hrane za zimu, naravno, pod uslovom da ostave pčelama dovoljno od onoga što su unele. Primećeno je da su i društva koja su posle bagrema imale slabije medne vence, kasnije unosila neki drugi med i delom formirali-dopunili medne vence pa će u tom slučaju biti potrebna samo prihrana manjim količinama surupa ili razređenog meda ili možda prihrana neće ni biti potrebna.

I u krajevima gde nema suncokretove paše, pčelari su verovatno očekivali neku pašu tokom jula, ali na žalost izgleda da je to skoro svuda podbacilo. Bilo je nekih unosa meda koji se može izvrcati, ali ti prinosi su generalno slabi. Medljika se za sada nije pojavljivala, zapravo možda jeste u nekim krajevima, lokalnog značaja.

Tokom jula je primećen možda nešto i veći unos propolisa nego što je to uobičajeno. Tek sada se u nekim košnicama primećuje varoa na pčelama, dok se za raniji period moglo reći da varoe skoro nije ni bilo primetno.

Radovi na pčelinjaku

Početkom ili sredinom avgusta se obično vrca letnji med, čime se ujedno stvaraju uslovi da se može početi sa pripremama društava za prezimljavanje. Izvrcane medišne nastavke treba vratiti društvima na čišćenje a zatim ih skinuti sa košnica. Pčelari su nekada u nedoumici da li da to rade u uslovima visokih temperatura ili ako ima, ili ako očekuju neku pašu, a odgovor na to pitanje svaki pčelar nalazi sam za sebe, zavisno od svojih opredeljenja, načina i uslova pčelarenja. Pri vraćanju medišta na čišćenje može se posavetovati da se na plodišta košnica postave plastične folije (srednje debljine ili deblje) dimenzija približnih dimenzijama plodišta, s tim da se ne pokriva celo plodište već se povuče za nekoliko centimetara unazad, ili povrne ugao, kako bi pčele kroz taj prolaz prolazile u medišne nastavke. Time se postiže da pčele u boljoj meri pokupe eventualne ostatke meda iz izvcanih nastavaka i prenesu u plodište. Druga prednost je što se zbog takvog pregrađivanja olakšava kasnije sklanjanje praznih medišta. Prednost takvog postupka je i u tome što se znatno smanjuje i odlaže veće uzbuđivanje pčela usled vraćanja izvrcanog saća. Time može biti dosta olakšano vraćanje velikog broja medišta na velikim pčelinjacima a čak se i omogućava vraćanje medišta u nešto ranijim časovima popodne, naravno uz obaveznu povećanu pažnju i oprez. Inače, ako se vraćanje radi početkom avgusta, uobičajeno je da se počne oko 19.30, zavisno od broja medišta. Pri postavljanju na košnice nastavke treba dobro obrisati mokrom krpom-sunđerom i obezbediti da nema nikakvih otvora kroz koje bi tudje pčele eventualno mogle da udju. Ako postoji potreba da se medišni nastavci vrate tokom noći, onda se folija može postaviti unapred, tokom dana, s tim da cela pokriva plodište a kraj se povrne neposredno pred postavljanje medišta.

Dobro je što pre uraditi jesenji pregled društava, prilikom kojeg se društva ujedno i pripremaju za uspešno prezimljavanje. Važno je utvrditi da li je sve u redu sa maticom (normalno radiličko leglo sve starosti). Ako se u ovo doba primeti veće prisustvo trutovskog legla, ut postojeće, radiličko, to može biti znak da je matica stara i da će je pčele možda i zameniti tihom zamenom, ove ili naredne godine. Može biti znak i da nešto sa maticom nije u redu, bez obzira na njenu starost. U slučajevima da nema radiličkog legla, možda se samo radi o nestanku matice (nema nikakvog legla) gde mlada matica nije uspela da se oplodi, ili pojavi lažnih matica ili matice trutuše (samo trutovsko leglo). U svim tim slučajevima treba na vreme intervenisati - dodati novu oplodjenu maticu ili spojiti društvo sa nekim drugim društvom ili nukleusom- oplodnjakom koji imaju dobru maticu. U slučaju da to nije na raspolaganju, početkom avgusta se još može pokušati sa spasavanjem društava jednostavnim dodavanjem otvorenog legla iz neke druge košnice, zajedno sa pčelama na njemu, kako bi se iz tog legla odgajili matičnjaci. Za pčelare početnike, treba napomenuti da matica iz odgajenih matičnjaka izlazi 10 dana od dodavanja legla (ili eventualnog obezmatičenja) a da obično počinje da nosi 10 dana od dana izleganja. U slučajevima da društvo bez matice nema dovoljno pčela, a pogotovo ako ima samo stare pčele ili dosta trutova, potrebno je dodati ne samo jedan ram sa otvorenim leglom, već najbolje 2-3 rama, sa pčelama, otvorenim i zatvorenim leglom, kako bi se time obezbedila normalnija struktura društva i dobro negovanje matičnjaka.

Pri uredjivanju ramova u košnici dobro je poštovati ono kako su pčele same uredile plodište, ali ne po svaku cenu, jer nekada su potrebne i značajnije intervencije. Na primer, ako sa strane legla nema ramova sa dosta meda, treba ih dodati, ili iz te iste košnice (ako su na primer bili udaljeni) ili neke druge. Dešava se da je, zavisno od ranijih postupaka pčelara, još u bragemu ili i pre nastao neki diskontinuitet legla- pregradjivanje ramom sa polenom ili medom usred legla. Ili pak, da je dodavano previše satnih osnova koje pčele nisu do kraja izgradile i matica ih ili nije zalegla, ili nije potpuno zalegla. Savetuje se početi slaganje ramova od toplije strane košnice - južne, jugozapadne, na strani koja je okrenuta ka zimskom suncu u najtoplijem dobu dana. Postupak se donekle razlikuje kod različitih tipova košnica. Kod DB košnica, dovoljno je sa strane postaviti dva puna rama sa medom i eventualno malo cvetnog praha, a zatim, kao treći, postavlja se ram sa medom i više cvetnog praha, ako ga ima. Ukoliko ne, odmah uz med se postavljaju ramovi sa leglom. Nema potrebe stavljati više od dva rama sa medom na toj strani, jer pčelama tokom zime neće biti dostupni dalji ramovi a i količine meda na dva rama su uz onaj med u mednim vencima, sasvim dovoljne za uspešno prezimljavanje. Bolje je staviti samo jedan ram, ali zaista pun meda, težak, nego više ramova samo delimično punih. Posle meda i polena, ređaju se ramovi sa leglom, pri čemu treba birati lepo saće, smedje ili tamnije, sa lepim mednim vencima (ako ih ima). Ne treba stavljati više od 5 ramova sa leglom, 4, najviše 5 bi bio optimum, čime se obezbedjuje da kada se tokom zime klube smanju, bude mu dostupan polen i med sa obe strane. Ako bi leglo bilo razvučeno na mnogo ramova, bilo bi znatno otežano da se klube normalno postavi i zimuje, a bila bi potrebnna i znatno veća količina dodatne jesenje prihrane. Posle ramova sa leglom dovoljno je postaviti jedan ram sa polenom i medom i još jedan ali pun ram sa medom. Ostatak legla, pogotovo ako je na lošem saću, bez mednih venaca, na sasvim mladom saću, treba staviti na sam kraj košnice, što ne predstavlja nikakav problem jer je vreme toplo a društva zaposedaju celu košnicu. U slučajevima da ima više punih ramova sa medom, naravno da ćemo ih ostaviti u košnici, sasvim skraja, ili dati nekom drugom društvu, koje nema dovoljno, ili pak čuvati u nekom pogodnom, hladnom magacinu, do proleća. Ako pčelar ima pregradnu dasku, može je iskoristiti da odvoji deo košnice gde će biti zimsko klube, od dela gde će stajati eventualni prazan prostor ili ostatak ramova. Ramovi sa medom iza pregradne daske mogu se povremeno otklapati, kako bi se stimulisalo prenošenje meda u medne vence na centralnim ramovima. Kod košnica sa žičanom podnjačom to otklapanje nije moguće osim ako se ne obezbedi nešto da med ne curi izvan košnice. U svakom slučaju, pri otklapanju meda treba preduzeti sve mere opreza da se ne izazove grabež.

Kod LR i AŽ košnica se donekle može uraditi slično kao što je savetovano za DB, s tim da se to odnosi na gornji LR nastavak (ako društvo zimuje u dva nastavka). Ukoliko zimuje samo u jednom, može se sprovesti isti postupak kao kod LR. Kod zimovanja u dva nastavka, u donji nastavak se stavlja višak ramova sa leglom (lošije saće, bez mednih venaca...), kao i ramovi sa nešto meda koga će pčele tokom avgusta i kasnije polako prenositi u gornji nastavak i formirati medne vence. Kod LR košnice se dešava da se u donjim nastavcima nalaze ramovi sa većim količinama polenovog praha, pa je dobro preneti ih u gornji nastavak.

Pčelari koji koriste polunastavke sa medom - magacine hrane, postavljaju ih na podnjaču, preko njih stavljaju plodišne nastavke (LR ili Farar, ali to može da se primeni i na DB, posebno na DB sa 10 ramova. Neki ih ostavljaju gore, što je isto moguće ali treba imati u vidu da društva koja eventualno značajnije oslabe tokom zime teško će moći da koriste med iz gornjih polunastavka. Druga društva pak mogu početi da u njima neguju leglo u rano proleće, što kasnije može predstavljati neke praktične teškoće u radu.

Kod svih tipova košnica se savetuje da imaju gornja leta, koja su veoma korisna za uspešno prezimljavanje. AKo ne postoje, treba ih napraviti što pre, kako bi pčele mogle da se naviknu na njih i eventualno prema njima formiraju rasporede hrane i legla u košnici.

Nije uobičajeno da se u avgustu formiraju novi rojevi ali treba naglasiti da je to ipak moguće, pogotovo ako se nabave kvalitetne, mlade matice. S obzirom da paša može i da izostane i da budu stvoreni uslovi za pojavu grabeži, pri formiranju rojeva treba biti posebno oprezan i pažljiv. Najčešća opasnost vreba u tome da se pri prebacanju u novu košnicu, pčele vraćaju u staru i pri tome prenose med u nju, što postepeno prelazi u grabež, što je veoma opasno, i za ta društva i pčelinjak u celini. Zato neki pčelari praktikuju da novi roj najpre postave na neko privremeno mesto, do istog dana uveče, a zatim, uveče ga prenesu na njegovo buduće mesto. Time se omogućava da se najveći procenat eventualno prenetih starih pčela vrati u svoje košnice i da iako zapamte poziciju novog roja, kasnije na tom mestu ga ne nadju jer je premešten. Prvih dva dana, ni po koju cenu ne treba novoformirane rojeve odmah hraniti sirupom jer će time biti stimulisano izletanje i eventualno vraćanje starih pčela, što vodi u grabež. Za slučaj da se grabež ipak javi, najbolje je napadnutu košnici premestiti na neko drugo mesto na pčelinjaku, leto suziti samo za ulaz jedne pčele a na njeno mesto postaviti drugu, praznu košnicu, sa otvorenim letom, poželjno iste boje, koja služi da odvrati pčele grabljivice, pošto je prazna.

Pri svakom pregledu košnica obratiti pažnju na leglo, da li izgleda kompaktno, normalno poklopljeno i bez znakova bolesti. Najopasnija bolest legla je američka kuga ( fotografije ) i iako se retko sreće (možda u samo 2-3% društava ili i znatno ređe, potrebno je uvek biti pažljiv pri posmatranju legla da bi eventualna pojava bolesti mogla da se uoči na vreme. Bolest se inače prepoznaje i po specifičnom, otužnom- neprijatnom mirisu koji se može osetiti čim se košnica otvori. Zakonski postupak predvidja obavezno prijavljivanje bolesti veterinarskom ispektoru, uništavanje društva i paljenje ramova sa saćem, medom, leglom...

Obezbediti da na pčelinjacima ili u blizini bude stalno prisutna voda, koja je neophodna pčelama, kako za negovanje legla (pravljenje hrane), tako i za hladjenje košnica.

U avgustu treba uraditi tretman protiv varoe.

Pošto je sada više osica i stršljena, savetuje se postavljanje više lovilica, koje se mogu napraviti od plastičnih flaša a pune se obično sa 2-4dl piva, kome se doda malo šećera.

Na košnice treba vratiti letvice leta i pri svakom radu sa pčelama obratiti pažnju da se ne izaziva grabež - raditi rano ujutru ili kasnije popodne, ako je potrebno, češće prekidati rad, suziti leta još više, prskati leta vodom i sl.

 

Ostali radovi

Posle skidanja medišnih nastavaka koji su pčelama dati da ih očiste posle vrcanja meda, savetuje se da se ramovi pregledaju i uklone oni koji su eventualno oštećeni, u kojima je bilo negovan oleglo ili deponovan polenov prah. Poznaćemo ih po nešto tamnijoj - smedjoj boji (leglo) ili po obično crvenkastoj boji (polenov prah). Uklanjanje tih ramova se savetuje da bi se tako predupredilo da budu izvor i podloga za razvoj voštanih moljaca. Pri pregledu ramova, takodje se savetuje da se sastruže propolis, kako sa ramova, tako i sa medišnih nastavaka. Nastavci sa saćem se mogu čuvati i napolju, naslagani jedni na druge, tako da se na dnu i na vrhu postave žičane mreže, kao zaštita od eventualnog ulaska leptira moljaca ili miševa, a ujedno time se stvara povećana ventilacija koja utiče na suzbijanje eventualnog razvoja moljaca u samim ramovima. Pored propolisa, dobro je sastrugati i vosak sa satonoša, donjih i bočnih letvica. Ukoliko su neki medišni nastavci oštećeni ili se oljuštila - oslabila stara boja, topli avgustovski dani su povoljni za njihovu popravku i farbanje.

Sakupljeni propolis je najbolje odmah upotrebiti za pravljenje različitih preparata - alkoholnog i vodenog rastvora, mlevenje i mešanje sa medom i polenom i sl.

S obzirom na zakonsku obavezu obeležavanja košnica, savetuje se da pčelari kontaktiraju lokalne veterinarske stanice i podnesu zahteve za obeležavanje.

Sada je najpogodnije vreme za setvu perka - kvalitetne krmne i ujedno veoma medonosne biljke i polenarice, koja cveta početkom aprila.

Sa radovima koji su savetovani pčelarima u avgustu prošle godine, možete se upoznati preko stranice Avgust2012.