Home

Nove ideje

Jan Ramzi (Ian Rumsey)

Istraživanje prirodnog saća

(Poglavlje 3)

 

Divlje pčele

F.I. Mech. E.

 

Pravimo svoju kuću od prirodnog saća,

Najbolju koju ste videli,

Fine građe, grandioznu

Pogodnu za našu kraljicu Majku

 

Povežemo se u niz

Spojimo ruke i noge

I sve vreme dok smo u nizu,

Mi razmišljamo i promišljamo.

 

O pritisku i naprezanju, o veličini i obliku

Zagonetku ubrzo rešavamo

I sa tim znanjem i veštim pokretima

Naše planove najzad ostvarujemo.

 

Svi detalji našeg dela

Vama možda neće biti jasni,

Pa budite ljubazni i imajte na umu

Ko je bio Inženjer.

 

Ako se posmatra oblik pčelinjeg gnezda i njegov položaj unutar društva, moglo bi da se učini da je gradnja prirodnog saća prilično nasumičan posao, slučajne konstrukcije deo po deo, bez pravila ili plana.

Striktna disciplina koja je nametnuta pčelama preko satnih osnova potpuno je odsutna i strana u njihovom normalnom ambijentu.

Međutim, iz nekih razloga, kod košnica sa pokretnim ramovima je ostvarena opšta saglasnost oko tog prisilnog disciplinovanja. Ipak je protiv instinkta pčela da budu ograničene i poređane na taj način.

Pojavljuje se dakle pitanje, da li sprečavanje pčela da izgrađuju saće u skladu sa prirodom može u stvari potpomoći bolest, ohrabriti parazite i ometati osnovne higijenske navike.

Koji su vodeći parametri kod konstrukcije prirodnog saća? materijal duplje? zapremina? širina? obim? dubina? veličina leta? položaj? pravac? temperatura? vlažnost? svetlost? sve osobine su za razmatranje, da se prednosti uzmu u obzir i iskoriste, i da se obezbedi pomoć kada se pojave nepovoljni uslovi.

 Konačni rezultat će biti zbir svih pojedinačnih okolnosti, fleksibilnost strukture će osigurati da se izabere najekonomičnije, najefikasnije i najdelotvornije rešenje.

Te stvari je ipak nemoguće uključiti u razmatranje kada je od strane čoveka sve predodređeno obezbeđenjem košnica sa pokretnim ramovima u koje su postavljene satne osnove.

Mora da postoje razlozi zašto pčele često grade iskrivljeno i savijeno saće, razlozi koji su jasno razumljivi pčelama, ali koje mi baš ne uvažavamo.

Pošto je moguće da postoji neka veza između zdravih pčela i prirodnog saća ili obrnuto, između bolesnih pčela i korišćenja satnih osnova, sigurno da mora da se sprovede neki oblik istraživanja.

Kada počinjemo takav projekat kako je gore predložen, potrebno je ne samo da se vodimo svojim sopstvenim posmatranjima i rasuđivanjem, već bi trebalo takođe da konsultujemo druge, kao Herod-Hempsal-a i Coven-a, da čujemo njihovo mišljenje o materiji kao što je konstrukcija saća i instinkt.

Možemo čak da još proširimo naš opseg pitanja, da uključimo Fabre-a za opšte entomološke komentare.

Svi oni tamo stoje čekajući, uredno poređani na polici, stisnuti, malo prašnjavi i možda presavijenih listova, ali nema veze, njihove misli, njihovo rasuđivanje, njihovi odgovori i zaista, čak i njihova pitanja, još uvek su sveži, čak i ako neka od pitanja ostanu bez odgovora.

Kakva avantura, istražujmo, mladost je na našoj strani, zapamtimo naši učitelji su svi više od 100 godina stari.

Dakle, da li pčele zajednički dobijaju i procenjuju informaciju dok se hvataju u niz pre nego što zajednički preduzmu izgradnju prirodnog saća?

Da li je to vešto napravljena struktura koja izbegava i drži pod kontrolom bolesti i parazite?

Da li su uvođenje satne osnove sa počecima saća i lakoća rukovanja i pregleda košnica zaista uzrokovali probleme koje sada imamo u našim košnicama?

Pokušajmo da dođemo do boljeg razumevanja prirodnog saća, i instinkta koji bez sumnje kontroliše njegovu izgradnju.

Bilo koji odnos koji možda postoji, a koji se tiče zdravlja ili higijene bi dakle trebalo da postane očigledan.

Započećemo sa definicijom termina i kratkim pregledom strukturnih osobina šestougaonih ćelija i zatim ćemo videti gde će nas slučaj i razum odvesti.

 

Horizontalno i vertikalno saće 

Za saće kažemo da je horizontalno kada je vrh šestougaone ćelije gore. Vertikalno saće ima vrh šestougla bočno i to je u stvari horizontalno saće rotirano za 90 stepeni.

Oblik šestougla mu omogućava da izdrži spoljašnje opterećenje i pritiske u suprotnom smeru, od usmerenja vrha.

Na donjem dijagramu se može videti da bi vertikalno opterećenje i horizontalni pritisak zgnječili i izdužili horizontalno saće.

  Horizontalno saće         Vertikalno saće

 

 

 

Međutim, promenom smera tih tenzija i pritisaka, šestougao spremnije zadržava svoj oblik.

 

To je zbog toga što je horizontalna cik-cak komponenta šestougaone matrice ograničena u pogledu istezanja i nagnječenja pošto vertikalne veze sprečavaju paralelne cik-cak komponente da se razdvajaju u suprotnom pravcu.

Stanje ravnoteže se postiže i šestougaoni oblik se zadržava.

 

 

Orijentacija ćelije

Da bi se razumeli finiji detalji o konstrukciji prirodnog saća, konsultujmo majstora te veštine, projektanta strukture, proizvođača materijala, jednim imenom - pčelu, i uporedimo njihovo znanje i mogućnosti sa našim sopstvenim mehaničkim teorijama. Ove dve različite vrste uma mogu doći do istog rešenja.

Oblast gde se nalazi leglo je okružena zalihama hrane i njima ograničena. Oblik legla u gnezdu bi prema našim teorijama trebalo da određuje opterećenje koje deformiše i njegova posledica - orijentacija ćelije.

Uzmimo npr. neki konopac između dva stuba udaljenih 9 metara. On bi formiralo krivu koja je sve plića što je konopac više zategnut. Konopac bi bio zategnut u horizontalnoj ravni i nema potrebe ni za kakvim osloncem između. Zamislićemo sada da je konopac kao jedan niz šestougaonih ćelija, i da bi izdržao takvo opterećenje, bilo bi potrebno da šestougao bude usmeren vrhom prema gore. To bi značilo da gde je stanište mnogo šire nego dublje bio bi potreban ovakav raspored ćelija kako bi se izbegla deformacija. Pčele to razumeju i prema tome grade horizontalno saće.

Konopci mogu i da se okače da vise niz bunar, tu bi opterećenje u konopcu bilo vertikalno i bilo bi potrebno da vrh šestougaonih ćelija koja predstavljaju konopac bude okrenut na stranu da sada izdrži vertikalno opterećenje. Prema tom primeru, gradeći prirodno saće u usko-visokim šupljinama, pčele bi osetile vertikalno opterećenje i očekivalo bi se da grade vertikalno saće. One to i rade.

Mogu li da primetim da su pčele razumele mehaniku šestougaonih struktura pre nego što smo mi naučili da brojimo do deset.

Satna osnova, koja se proizvodi kao horizontalno saće, onemogućava da se vertikalno saće pojavi u košnici, dok je prirodno saće kod divljih pčela veoma često vertikalno saće. Čini se da divlje zajednice preživljavaju u oblastima zaraženosti varoom; ova društva imaju vertikalno saće. Možda bi sada trebalo ispitati da li vertikalno saće može biti štetno za reprodukciju varoe.

 

Varoa i orijentacija ćelije

Prisustvo vertikalnog saća u pčelinjem gnezdu kod divljih zajednica je prilično uobičajeno. Pojavljuje se dakle pitanje, da li je ova vrsta saća nešto što je nepovoljno za reprodukciju varoe.

Opšte je poznato da se krpelj kada ulazi u ćeliju pred zaklapanje, skriva iza larve koja je sklupčana na samom dnu ćelije. Prihvaćeno je takođe da ako pčela hraniteljica primeti varou u ćeliji pre nego što se sakrije iza larve, pčela će ukloniti varou.

To je opasan period za varou.

Iako se za varou smatra da može da pliva u pčelinjem mleču, osećam da bi pokušaj da prođe između larve i zida ćelije mogao biti učinjen tamo gde su uslovi najpovoljniji, naime, gde je suvo i pritisak najmanji. Pritisak između larve i zida ćelije je najveći na dnu ćelije zbog gravitacije i težine larve. Pritisak je najmanji na vrhu.

Kod horizontalnog saća sa vrhom na gore, pojavljuje se mali trougaoni prostor iznad larve i krpelj tu može da dobije lak pristup. Takođe, tu je suvo. Kod vertikalnog saća gde je prema gore okrenut ravni deo šestougla ta lakoća pristupa ne postoji.

Pogledati dijagram.

Što je duže vreme kako varoa nastoji da se sakrije, veća je verovatnoća da pčela hraniteljica istraži ćeliju i ukloni krpelja.

Zanimljivo je primetiti da pritisak između zida ćelije i larve takođe može da se poveća, i bez sumnje, da uzrokuje sličan efekat, ako se umanji veličina ćelija, ili uvede matica, oplođena ili poreklom od nekoj soja malo krupnijih pčela.

U svetu insekata postoje brojni primeri gde je parazit svestan položaja svog domaćina, što bi ako koristimo naša čula izgledalo nemoguće.

J.H. Fabre-a sam konsultovao i bio je istog mišljenja.

Parazit koji želi da polaže jaja uz larvu svog domaćina postiže svoju svrhu zato što može da odredi lokaciju, starost i zdravstveno stanje larve kroz prepreku koja bi za nas bila kao zid od cigle.

Čula koja parazit koristi su izvan našeg znanja i čak shvatanja.

Iako varoa nije insekt, zašto ona takođe ne bi imala te mogućnosti parazita.

Varoa se zaista ne pojavljuje pred poklapanje ćelije tek slučajno, i sa tom sposobnošću ona bi bila svesna položaja, starosti i zdravlja svake larve u košnici, i mogla bi prema tome da deluje.

Ako bi to bio slučaj, redovna manipulacija ramovima sa leglom, gde se ramovi radije razmeštaju nego što se vraćaju na mesto gde su prethodno bili, bi mogla da zbuni i pčele i varou, što bi moglo da bude štetno za varou kada je u pitanju lokacija mesta gde se nalazi leglo.

Teško je izraziti kolika bi bila zbunjenost pčele, ali uznemirenost može biti znak da pčele nisu srećne sa novim oblikom gnezda i da ponovo raspoređuju stvari kako im se dopada.

Da li je pojavljivanje te posebne svesnosti uzrokovano prisustvom metala, kao što je matična rešetka, otvoreno je pitanje za buduća razmišljanja. Matična rešetka u stvari možda već igra važnu ulogu u reprodukciji varoe na dva načina.

(1) Varoe odgajene u trutovskim ćelijama koje ostaju na trutovima posle njihovog izlaska iz ćelija zadržaće se u oblasti legla zbog matične rešetke.

(2) Matična rešetka bi mogla da deluje kao sigurnosna mreža za varou koja opada sa pčela radilica koje rade u gornjem delu košnice i za koje je pričvršćena.

Ne samo da varoa može da ima tu posebnu svesnost za pčelu, pčela takođe može da ima posebnu svesnost za varou.

Unutar ćelije je tamno, pa prepoznavanje varoe od strane pčele neće biti čulom vida, već pomoću te specijalne svesnosti koja može da identifikuje drugi život kroz neku prepreku.

Međutim, ta svesnost očigledno neće prodreti kroz telo larve, i zato varoa ostaje neotkrivena.

Takođe je podjednako moguće da varoa zna da će biti uočena od strane pčele ako se ne sakrije iza larve.

Varoa je svesna svesnosti pčele, ali da li smo mi svesni svesnosti varoe; mislim da nismo.

 

Ni jedno ni drugo saće

Pčele kao pčele i priroda kao priroda, pa se javlja prirodno saće koje je varijacija između horizontalnog i vertikalnog uređenja ćelija.

Kao što je prethodno objašnjeno, vertikalno sađe je samo horizontalno saće okrenuto za 90 stepeni, ali u stvari zbog šestougaonog oblika, potrebno je rotirati samo za 30 stepeni da se postigne isti rezultat.

Ako se ta rotacija vrši za po jedan stepen u jednom trenutku, bilo bi 29 varijacija orijentacije saća između horizontalnog i vertikalnog saća.

Taj treći tip saća zaista postoji, javlja se prilično redovno, i opaža se kao horizontalno saće sa silaznim nagibom.

Ako je naša teorija o distorzionom opterećenju unutar gnezda važeća, onda bi primena te teorije trebalo da obezbedi razlog za postojanje ovakvog saća koje je između jednog i drugog.

Pogledati dijagram.

Horizontalno saće Ni jedno ni drugo saće Vertikalno saće

Razmotrimo gnezdo sa leglom koje nije u centru unutar saća nego je sasvim na jednoj strani, toliko da se jedna strana legla direktno naslanja na ram ili zid šupljine.

Na toj strani nema ćelija koje sadrže zatvoren med, ne postoje zalihe hrane koje ograničavaju leglo. Opterećenja unutar te oblasti sada nisu niti potpuno vertikalna niti horizontalna već negde između.

Da bi se to kompenzovalo, pčele ponovno orijentišu konstrukciju ćelija u suprotnom pravcu od opterećenja. Pogledati dijagram

 

Dakle, zašto bi pčele gradile saće za leglo ne u centru saća već sasvim na jednu stranu?

Ja pretpostavljam zbog varijacije temperature. Kada je saće postavljeno tako da se gradijent temperature pojavljuje poprečno u odnosu na njegovu površinu, leglo može da bude postavljeno ka najtoplijoj ivici. Ta teorija se lako potvrđuje posmatranjem prisustva saća sa takvim kolebanjem temperature i zapažanjem da li postoji topliji položaj u košnici i da li je leglo u stvari pomereno u tom pravcu. Pogledati donju fotografiju

 

Čak sa tim strukturnim varijacijama koje su dostupne, matica ne može sebi da priušti da nosi jaja ne obazirući se na opterećenje oblasti legla. Primer uravnoteženog načina širenja legla od strane matice može da se vidi u Herrod - Mempsall-ovoj knjizi "Beekeeping New and Old" "Staro i novo pčelarstvo" strane 429/430 koja uključuje 17 fotografija koje jasno pokazuju taj pažljiv posao.

Kao što može da se očekuje imajući u vidu ovo razmatranje strukture, veće i teže trutovske ćelije su smeštene duž donje površine oblasti legla, dakle ponovo se minimizira moguća deformacija ćelija.

Zar nije u gradnju saća zajednice u prirodi uloženo mnogo razmišljanja koja uzimaju sve te faktore u obzir?

Da li se o svemu tome razmišlja pre nego što se počne s konstrukcijom saća? Da li konstrukcija saća odražava jedinstvene uslove spoljašnje sredine za svaku divlju zajednicu? I da li je oblik saća postao stalan zapis udruženih informacija koje su bile sakupljene i sprovedene od strane grupe jedinki?

Evidencija je tamo, neverovatna, ili neprihvatljiva, takva kakva je.

Poslednje poglavlje Cowen-ove knjige "Medonosna pčela" je naslovljeno "Vosak i konstrukcija saća" i završava se citatom Lorda Brogama.

Druga rečenica tog citata kaže - Ne možemo da napravimo korak u bilo kom pravcu a da bar nešto malo ne isplaniramo.

Osećam da se ovo odnosi i na izgradnju prirodnog saća.

 

 

 Prevod sa engleskog: Predrag Cvetković i Oliver Mihajlović