Intervju sa
Živoslavom Stojanovićem, predsednikom Saveza pčelarskih organizacija Srbije (SPOS)
1.
Gospodine Stojanoviću, molim Vas da se predstavite našim posetiocima i
kažete nešto o sebi. Rođen sam pre 58 godina u Suvodolu kod Smedereva, po struci sam dipl.ing. gradj., imam 34 godine staža na poslovima geotehnike, ostvarenih u samo 2 preduzeća. Poslednje 23 godine sam na reizbornim radnim mestima, od čega 15 godina kao direktor. Sada sam direktor i suvlasnik preduzeća "Zavod za geotehniku" iz Subotice. U čudesni svet pčela sam ušao tek 1991. godine. Bio sam do sada podpredsednik i predsednik društva pčelara "Pčela" u Subotici, predsednik SPOV-a, član Predsedništva SPOS-a i evo skoro 2 godine predsednik SPOS-a. Pčelarim sa 2 tipa košnica LR i AŽ Namjesnik. Oženjen sam (33 godine bračnog staža) i imam 2 sina od 30 i 25 godina. Živim na Paliću, kraj Subotice. |
2. Kako biste predstavili organizaciju na
čijem ste čelu?
SPOS je moćna organizacija sa preko 12.000 svojih članova u ovoj godini i
tradicijom punom 11 decenija. Posle političkih promena 2000.-te godine, broj
članova je stagnirao ili čak bio u slabom padu, a poslednje 3 godine ima
tendenciju rasta, a najviše 2007. godine, za gotovo 50%. Časopis "Pčelar",
stožer našeg Saveza je po oceni članica Balkanske federacijie i Apislavije na
nedavnom skupu u Bukureštu, jedan od najkvalitetnijih u regionu. Ova godina će
biti upamćena i kao godina sa najvećim tiražom, sigurno u poslednjih 15-tak
godina, jer se tokom godine tiraž ustalio na 14.200 primeraka, a jedan broj
štampan je u čak 15.000 primeraka. Od ove godine, časopis se pored
tradicionalnog ćirilčnog pisma, štampa i na latiničnom i takvi primerci se
distribuiraju pre svega u Vojvodinu, zatim u Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i
Hercegovinu.
Sa Osnivanja Društva pčelara Banarsko Veliko Selo |
3. Ističe druga godina od kako ste
izabrani na mesto predsednika SPOS-a. Možete li da nas upoznate sa aktivnostima
saveza u tom periodu, šta je sve urađeno i u kakvim okolnostima?
Okolnosti nisu bile nimalo lake. Trebalo je dosta truda, pa i mudrosti da se
uštima naš orkestar (Izvršni odbor) od 15 članova, uglavnom visoko obrazovanih
ljudi i veoma jakih pojedinaca. Podsećam da je izborni rezultat na poslednjoj
Izbornoj Skupštini bio veoma tesan i da su delegati svoje glasove ravnomerno
raspodelili na 3 kandidata (Spasić, Zečević i Stojanović) i da je ta
tripolarnost bila uočljiva i na sastancima IO, pogotovu u prvoj četvrtini
mandata. Ipak, je časnost, razum i korektnost većine clanova IO nadvladala, tako
da je sigurno, bar u poslednjih godinu dana formirana značajna konstruktivna
većina od oko 12 članova. Siguran sam da je i u takvim okolnostima zaista
urađeno mnogo. Uz svo uvažavanje i dužno poštovanje predhodnih rukovodstava SPOS-a,
smatram da su mnogi pozitivni rezultati zabeleženi po prvi put u našem Savezu.
Po prvi put je dosegnut
tiraž časopisa "Pčelar" od 15.000 primeraka. Po prvi put je časopis štampan i na
latinici i organizovano distribuiran i u bivše republike SFRJ, nedavno
novostvorene države. Po prvi put je SPOS postao partner koji se uvažava u
Ministarstvu poljoprivrede. Po prvi put je svečano i dostojanstveno obeležen
jedan vredan jubilej - 110 godina postojanja SPOS-a. Po prvi put Savez ima
reklamni spot o medu na Medijskom javnom servisu Srbije. Po prvi put je
Ministarstvo poljoprivrede finansijski pomoglo jednu akciju SPOS-a. Po prvi put
je vršen izbor Kraljice meda Republike Srbije. Po prvi put je izvršena
digitalizacija časopisa "Pcelar" za period od 1898-2005 godine koga na DVD -u
dobijaju svi članovi uz januarski broj 2008. godine. Po prvi put dva beogradska
društva pčelara vrše sufinansiranje zajedničkih troškova poslovnog prostora koga
zajedno koriste sa SPOS-om.
4. Šta vidite kao sadašnje i buduće zadatke Saveza?
Sada je najvažnije da nam predstojeća Izborna skupština protekne u
dostojanstvenoj i demokratskoj atmosferi, a moje viđenje budućih zadataka sam
opisao u svom predizbornom programu rada 2008-2010. Ipak, ovde bih ukratko
napomenuo da buduće glavne zadatke vidim najpre u daljem jačanju dobro započete
saradnje sa državnim organima, u prvom redu sa Ministarstvom poljoprivrede i u
daljem razvoju marketinga naših pčelinjih proizvoda. Zatim, po usvajanju novog
Zakona o udruženjima građana i usvajanju novog Statuta SPOS-a i mogućnost
privredne delatnosti SPOS-a. Takođe smatram da moramo izvršiti jednu blagu
vrstu reorganizacije Saveza uvođenjem u rad novih komisija i povremenih stručnih
komisija, pogotovu po podpisivanju ugovora o pridruživanju s Evropskom unijom
kada će nam biti dostupni i evropski fondovi. Jedan od zadataka biće i
pospešivanje i inače dobre saradnje s našom Srpskom pravoslavnom crkvom,
osnivanje još nekoliko manastirskih pčelinjaka i obezbeđivanje većeg broja
najstručnijih povremenih predavača na obaveznom predmetu iz pčelarstva na
Pravoslavnoj Bogosloviji "Sv. Arsenije Sremac" u Sr. Karlovcima, jer je u njoj
odpočela era srpskog racionalnog pčelarstva, zahvaljujići prof. Jovanu
Živanoviću čije ime danas nosi najviše priznanje SPOS-a.
5. Šta po vašem viđenju očekuje pčelare u
Srbiji kada je u pitanju odnos države prema pčelarstvu? Kako vidite budućnost
pčelarstva u Srbiji?
Hteli mi to ili ne, jasno je da sve mora biti i transparentno i evidentirano.
Država želi najpre da ima informaciju koliko nas ima, koliko imamo pčelinjih
zajednica, da imamo evidentirane pčelinjake i registrovana poljoprivredna
domaćinstva. Sve subvencije, dodele namenskih kredita, moraju da idu preko
namenskih tekućih računa registrovanog poljoprivrednog domaćinstva. Treba uvek
razlikovati registraciju (evidenciju) pčelinjaka od registracije poljoprivrednog
domaćinstva. Prvo je obavezno, a drugo je poželjna mogućnost. Registracija
poljoprivrednog domaćinstva nas ništa ne košta, a može mnogo da nam pomogne,
zato se treba registrovati. Pčelarstvo je jedina grana poljoprivrede gde se kod
registracije ne traži posedovanje ikakvog zemljišta. Istina je da je naša država
krenula sa izvesnim subvencijama, da će ih ubuduce biti još više i da štiti naše
pčelarstvo carinom na uvoz meda od 30% i prelevmanom od 15 din/kg. kako se
budemo približivali proceduri učlanjenja u EU, tako ce nestajati uvozna carina i
prelevman, a podsticaji, subvencije i dostupnost fondovima EU bi trebalo da
rastu. Srećna je okolnost da za proizvodnju meda u EU ne postoje definisane
kvote kao kod ogromnog broja drugih proizvoda, ali moramo imati na umu da je
cena meda na svetskom tržištu veoma niska i da moramo povećavati proizvodnju uz
smanjenje troškova proizvodnje uz pomoć racionalnijeg rada i pomoći države.
Kada sam počeo da pčelarim smatralo se da je dovoljno imati 100 pčelinjih
zajednica i solidno živeti samo od pčelarstva, ali nedavno na sastanku Sovjeta
Apislavie u Bukureštu, čuo sam da se za donju granicu ekonomskog pčelarenja
smatra brojka od 150 pčelinjih zajednica. Takvih pčelara mi imamo danas samo
1,74%, što je jako malo u poređenju sa EU. Da bi uspešnije pčelarili i lakše
uspeli da prodamo svoj med i na domaćem, a pre svega na evropskom tržištu,
moramo proizvoditi med bez rezidua, dakle ispravan med i orijentisati se na
proizvodnju sortnih medova jer imaju bolju cenu, a kada su u pitanju sortni
medovi treba dati apsolutnu prednost bagremovom medu jer ga u svetu nema. Ima ga
Panonski basen i praktično više niko. Ipak ovoj tvrdnji moram da dodam i za mene
veoma svežu i šokantnu informaciju. Kina kao jedan od najvećih svetskih
proizvodača i izvoznika meda u EU, uvidela je da Mađarska izvozi svoj bagremov
med u EU po znatno većim cenama od kineskog meda, pa je od mađarskih šumara
kupila nove sorte medonosnog bagrema i odpočela sa proizvodnjom bagremovog meda!?
6. Bili ste nedavno predstavnik Srbije na
kongresu Apimondie u Melburnu u Australiji. Kakvi su Vaši utisci sa kongresa?
Učestvovali ste i na drugim pčelarskim manifestacijama u svetu. Kako vidite
tokove u savremenom svetskom pčelarstvu?
Australija je ogromna zemlja, veličine Evrope, a po broju stanovnika je slična
našoj bivšoj SFRJ. Najinteresantnije je da njihovi pčelari imaju dobre pašne
prilike, pre svega zahvaljujući nadasve čuvenim raznim vrstama eukaliptusa koji
obilno i dugo mede. Prosečna proizvodnja meda košnici je oko 3,5 puta veca od
naše i iznosi oko 70 kg/koš. Profesionalni pčelari da bi racionalno poslovali
morali bi da imaju proizvodnju 200-250 kg/koš što je za naše prilike nezamislivo.
Druga važna činjenica je da, iako je u našem "Pčelaru" objavljeno da je varoa
stigla i do Australije, ipak je na jugu u državi Viktorija još nema, pa je za
naše prilike nezamislivo pčelariti a da pritom nemate problema sa ovim
napasnikom i ne koristiti u borbi protiv nje nikakve lekove.
Dominatna košnica je LR sa osam ramova, malo izmenjena, bez poklopne daske i zbega jer je krov košnice ne samo krov već i zbeg i poklopna daska. Predavanja su održavana po sekcijama, ali na mene je najupečatljiviji utisak ostavaia sekcija apiterapije i radovi prikazani na njoj. Sala je uvek bila dupke puna tako da su mnogi prisutni bili bez mesta za sedenje. Najjači utisak je na mene ostavio referat i prikaz lečenja jednog Kubanca koji 35 godina nije stao na svoje noge zbog otvorene rane na butnom mišiću, gde nisu pomogli nikakvi antibiotici i ostali farmaceutski proizvodi, ali apiteraeutsko sredstvo spravljeno od propolisa i estrakta biljnih ulja mu je omogućilo da posle lečenja od skoro godinu dana po prvi put nakon 35 godina stane na svoje noge.
Bio sam
ponosan na Generalnoj asambleji Apimondie jer sam predstavljo naš SPOS sa
pravom na 3 glasa, što nam iako maloj zemlji, ali saglasno Statutu, po broju
članova saveza i broju košnica pripada. Poređenja radi Hrvatski pčelarski
savez je imao pravo na jedan glas, a recimo Ukrajinski pčelarski savez na
cak 6 glasova. Na Skupštini je odlučeno da se 42. Kongres Apimondie održi u
Argentini (41. je u Monpeljeu u Francuskoj). Tokovi u svetskom pčelarstvu su takvi da se akcenat stavlja na med bez rezidua, na što veću i što racionalniju proizvodnju, odnosno na povećanje broja košnica i na proizvodnju sornih medova. Kada su pitanju sortni medovi, naša glavna šansa je bagremov med, jer sem u ovom delu Balkana i srednje Evrope, njega nema u ostalom delu sveta. Ipak, podsetiću da sam nedavno čuo iznenađujuću vest da su mađarski proizvodači novih sorata medonosnih bagrema prodali Kini te nove sorte bagrema i da je Kina počela proizvodnju istog. |
|
Sa ocem Čedom Videkanićem u okolini Melburna |
Moram da Vam kažem da
je moj kratkotrajni boravak u Melburnu bio veoma uspešan zahvaljujući i Vama
lično i Vašem sajtu www.pcela.co.yu, jer su mi mnogo pomogla dvojica tamošnjih
pčelara koji vode poreklo sa ovih naših, ex-Yu prostora, Goran Šušanj i Davor
Bujanović. Gotovo mi je bilo neprijatno koliko su mi bili na usluzi, ali oni
rekoše da je svaki prijatelj Predraga Cvetkovića i njihov prijatelj. Zašto?
Odgovoriše mi da su pčelari u njihovom novom okruženju izuzetno ljubomorni na
svoje pčelarsko znanje, a savetodavnu pčelarsku pomoć koju su tražili putem
interneta, jedino su je dobili u kontaktu putem navedenog Vašeg sajta. Bilo je
veoma lepo čuti i na tako dalekim prostorima kako jedan naš privatni pčelarski
sajt pomaže i povezuje ljude. Bio sam i ponosan i veoma dirnut u isto vreme. Ovo
je i prilika da se još jednom od srca zahvalim porodicama Šušanj i Bujanović.
7. Hvala Vam na tako lepim rečima za sajt
koji vodim. Izuzetno mi je drago što ste se sreli sa Goranom i Davorom, jer su
se oni iako žive na svega 3-4km udaljenosti jedan o drugog upoznali zahvaljujući
sajtu "pčela".
A sada da nastavimo
sa pitanjima: kako gledate na stanje u pčelarstvu Srbije u odnosu na svet? Gde
se mi nalazimo? Kakvi su odnosi SPOS-a sa pčelarskim savezima okolnih zemalja?
Po veličini prosečnog pčelinjaka u odnosu na pčelarske saveze u Evropskoj uniji,
stojimo izuzetno dobro. Kada bi danas i mi bili u EU, nalazili bi se po ovom
kriterijumu na veoma visokom petom mestu. Po broju članova pčelara koji su
učlanjeni u Savez nalazili bi se negde u sredini, tj na 15.-om mestu. Međutim,
kod nas je izuzetno nizak procenat profesionalnoh pčelara u odnosu na EU. Na
nedavnom Sovjetu Apislavie u Bukureštu, održanom početkom novembra 2007. godine,
uzeto je da je donja granica veličine pčelinjaka profesionalnog pcelara 150
košnica. Mi danas imamo svega 1,74% takvih pcelara, a recimo u susednoj Rumuniji,
taj procenat je tačno 10 puta veći - 17,4%. Naši pčelari, zahvaljujući
aktivnosti SPOS-a u poslednjih 20-tak godina, veoma dobro poznaju tehnologiju
pčelarenja i problem zdravstvene zaštite pčela, ali u odnosu na svet mi imamo
mnogo veći problem, kako da povećamo broj profesionalnih pčelara i kako da dobro
prodamo svoj med.
Odnosi SPOS-a sa pčelarskim savezima okolnih zemalja pa i šire su izuzetno dobri
i pokazuju stalnu tendenciju dalje sve uspešnije saradnje. Najbolji dokaz leži u
činjenici da su nacionalni savezi pčelara Slovačke, Rumunije, Bugarske,
Makedonje, Hrvatske, Crne Gore i Republike Srpske uzeli aktivno učešce na
nedavno održanoj svečanoj Akademiji povodom 110 godina postojanja SPOS-a u
Kolarčevoj zadužbini u Beogradu, 06. oktobra 2007. godine. Izuzetno su dobri
odnosi sa savezima Francuske, Turske, Grčke, Mađarske kao i sa Apimondiom,
Apislaviom i Balkanskom pčelarskom federacijom. Razmenjuju se ne samo pčelarska
iskustva, vec i zakonska regulativa, kao i povezivanje pčelara sa proizvođačima
pčelarske opreme i otkupljivača pčelinjih proizvoda.
Aprila meseca prošle 2007. godine, u Rumi, zahvaljajući dobroj i korektnoj
saradnji SPOS-a i Saveza pčelara Hrvatske, dva predsednika (Kranjec i
Stojanović) su organizovali susret Hrvatske pčelarske unije i naših proizvodača
opreme (Evrotom, Radomed, Roj, Zlatna pčela, Karolji nektar i Medena) kako bi
naši opremaši imali kontinuiranu proizvodnju i plasman na pčelarsko tržište
Hrvatske, a hrvatski pčelari kupovali pčelarsku opremu po direktnim
proizvođačkim cenama. Takođe nedavno sam organizovao susret jednog rumunskog
otkupljivača meda sa jednom od dve domace firme koja ima izvoznu dovolu (Timomed)
za plasman našeg meda u Rumuniju, tj u Evropsku uniju.
8. Kakav je Vaš lični odnos prema pčelama i pčelarstvu? U kojoj meri je
pčelarstvo prisutno u vašem životu? U čudesni svet pčela ušao sam sasvim slučajno pre skoro 20 godina, ne da bih imao i proizvodio med i ostale pčelinje proizvode, već da bih imao uspešnije oprašivanje tada tek zasađenog mladog voćnjaka na periferiji Subotice prema Kelebiji. Pčele su tamo bile samo godinu dana, a danas sam prisutan sa svojim pčelama od državne granice sa Mađarskom, do Fruške gore i Homolja, samo ne na tom svom voćnjaku. Najvrednija je činjenica da sam svoju suprugu, od početnog žestokog protivljenja, uspeo da privolim da aktivno radi sa pčelama, kao i obojicu svojih sinova, pogotovu starijeg (25 i 30 godina). Iako sam hobistički pcelar, imam oko 60 pčelinjih zajednica u LR i AŽ košnicma i uspevam poslednjih godina da proizvedem oko 4 tone meda, sem ove poslednje 2007. godine u kojoj sam, delom zbog velikih obaveza prema Savezu, a delom zbog izuzetno loše godine u klimatskom smislu, proizveo svega nešto preko 1000 kg meda. Moja supruga ima za ovu činjenicu interesantan komentar: "pčelarska funkcija i proizvodnja meda su u obrnutoj proporcionalnosti". Ipak najvrednije je što sam, baveci se pčelarstvom upoznao predivne ljude u zemlji i inostranstvu (i mnogo ređe one druge). Sada mi nije nikakav problem da stupim u vezu sa mnogim najstručnijim ljudima i ljudima na pčelarskim funkcijama u inostranstvu i da iste dovedem našim pčelarima na razne naše pčelarske skupove čak i besplatno (dr Hegediš iz Mađarske, dr Kovačić iz Hrvatske, Anri Kleman predsednik francuskog, najvećeg pčelarskog saveza u Evropi). |
|
U Homolju 2007.
|
|
Na izložbi u Subotici |
9. Kao iskusan pčelar i ujedno, dobro informisani o stanju u pčelarstvu,
šta biste poručili pčelarima za uspešnije pčelarenje?
Moramo voditi mnogo više računa o ekonomskom aspektu pčelarenja, odnosno kako
utrošiti manje vremena i sredstava za što veću proizvodnju. Moramo koristiti i
druge blagodeti koje nam pčelarstvo pruža i proizvoditi sem meda i ostale
pčelinje proizvode, polen, vosak, matični mleč, pa i pcelinji otrov. Moramo
povećati broj košnica, kako bi smanjili troškove proizvodnje po kg proizvedenog
meda.
10. Na kraju ovog našeg razgovora, da li
biste još nešto želeli da kažete?
Mi smo mala zemlja sa dobro razvijenim pčelarstvom. Hvala Bogu imamo jedan
pčelarski savez - SPOS. Moramo ostati jedinstveni i složni, da se ni slučajno ne
razdvajamo kako je to postala praksa u mnogim našim gradovima, gde postoje po 2
pa po negde i 3 pčelarska društva ili udruženja. To je manji problem na nivou
jednog grada ili opštine, ali na nivou države bio bi mnogo veci problem. Uskoro,
realno je očekivati podpisivanje ugovora sa EU o pridruživanju, pa da bi nam
bili dostupni razni fondovi Unije, moramo imati na umu činjenicu da EU može da
sarađuje samo sa jednim, nacionalnim pčelarskim savezom. Opet, kao i uvek,
racionalna je ona naša stara maksima: "Samo sloga Srbina spašava".
Gospodine
predsedniče, zahvaljujem Vam na razgovoru i želim Vam uspeh u radu.
Hvala najlepše i Vama svaki uspeh u daljem radu želim!
(Intervju vođen krajem decembra 2007. i u januaru 2008. godine)
Intervju vodio: Predrag Cvetković