Home

Aktivnosti pčelarskih saveza

 

Petar Ilić

Kuda ide pčelarstvo Republike Srpske

Cilj je - u svakoj opštini udruženje pčelara

 

bullet Članice Saveza udruženja pčelara Republike Srpske imaju oko 8.500 pčelara sa oko 45.000 košnica, ali procjene govore da još toliko pčelinjih društava imaju pčelari koji nisu članovi ove asocijacije.
bullet U ratu je stradalo i pčelarstvo, ali ova grana poljoprivrede je doživjela revitalizaciju prije mnogih drugih pa se procjenjuje da danas ima više košnica nego 1992. godine i da je u posleratnim godinama povećan broj pčelara u odnosu na prijeratno stanje.
bullet U Savezu udruženja pčelara Republike Srpske ocjenjuju da bi svaka opština trebala da ima jedno udruženje pčelara, da treba podsticati regionalno organizovanje, sajmove, izložbe i druge vidove popularizacije pčelarstva.
bullet O pčelarstvu Republike Srpske danas i strategiji razvoja u godinama koje dolaze razgovarali smo sa Budimirom Gavrićem, predsjednikom Saveza udruženja pčelara Republike Srpske.

Posljedice rata u pčelarstvu bile su itekako velike, ali u minulim poratnim godinama ova grana poljoprivrede je doživjela revtalizaciju. Na ubrzano saniranje stanja uticala je i teška ekonomska situacija, nezaposlenost u mnogim granama privrede pa su mlađi ljudi u potrazi za izvorima egzistencije počeli da se okreću pčelarstvu. Istina, još uvijek nepovoljna starosna struktura pčelara jer se "slatkim poslom", prije svega, bave ljudi u poodmaklim godinama. Broj košnica je poodavna doveden na predratni nivo, a broj pčelara se čak i uvećao. Nekome je pčelarstvo hobi, ali koristan, a drugima profesija. Rat je pokazao da se radi o vitalnoj grani privređivanja jer su u vrijeme najveće neimaštine tokom rata mnogi pčelari uspijevali da ostavre neki prihod od pčela. Makar bio i mali, od velike je koristi. Ali pčelarstvo je, ipak, zapostavljano i već se moglo postići znatno više.

Ovo su ocijene Budimira Gavrića, predsjednika Saveza udruženja pčelara Republike Srpske. Po njegovim riječima, članice Saveza su 27 udruženja pčelara i jedan regionalni savez (Banja Luka), i u njima je oko 8.500 pčelara sa oko 45.000 košnica. Međutim, realne su procjene da u Republici Srpskoj danas ima oko 15.000 pčelara sa oko 90.000 pčelinjih društava, ali otprilike polovina ih je mimo udruženja pčelara, a neka čitava udruženja pčelara nisu se učlanila u Savez. Još uvek ima opština koje nemaju udruženje pčelara tako da neka udruženja pokrivaju po dvije - tri pa i više opština.

Pomoć države bila bi dragocjena

- Pčelarstvo ima veliki značaj jer se, prvenstveno, radi o proizvodnji izuzetno zdrave hrane, ali ono ima i svoju ekološku dimenziju, pčele su dragocjeni oprašivači ratarskih, povrtarskih i voćarskih biljnih vrsta. One su pravi "krilati farmaceuti" i zato cijenimo da bimo i mi pčelari trebali naći svoje mjesto u strategiji razvoja poljoprivrede u Republici Srpskoj. Poznato je da neki vidovi poljoprivredne proizvodnje imaju finansijsku podršku države. Pčelarski proizvodi još nisu na tom spisku subvencioniranih proizvodnji. Istina, država izdvaja značajna sredstva za subvencioniranje proizvodnje matica što je od velike koristi. Naš predlog je bio da pčelari dobijaju maticu potpuno besplatno. To bi bilo od velike koristi za unapređenje proizvodnje u pčelarstvu, a nisu u pitanju suviše velika sredstva. U pitanju je još oko 15.000 matica godišnje. Nadalje, mišljenja smo da prodaja tih matica treba da ide isključivo preko Saveza i udruženja pčelara te da se usklade kapaciteti proizvodnje matica i broja pčelinjih društava. Jer, danas je očigledno da nam treba još jedan centar za proizvodnju matica na području bijeljinske regije i da se udvostruče kapaciteti postojećih centara - riječi su predsjednika pčelara Republike Srpske.

O saradnji sa Ministarstvom za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu republike Srpske predsjednik Gavrić ima lijepe riječi. Posebno naglašava da nije izostala ni finansijska podrška za konsolidaciju Saveza udruženja pčelara. Preko Privredne komore republike Srpske pokrenuta je inicijativa da se proizvodnja pčelarskih proizvoda nađe na listi onih koje imaju finansijsku podršku iz budžeta. Oni su voljni da se izjednače sa proizvođačima duvana, na primjer, jer proizvode zdravu hranu i ukupnom svojom djelatnošću podstiču poljoprivrednju proizvodnu uopšte. Ukoliko bi se ta inicijativa realizovala, sigurno je da bi pčelarstvo dobilo nove impulse i koraci napretka bi bili duži. Pčelari su, nadalje, inicirali da se donese Zakon o pčelarstvu kako su to učinili u Srbiji** i Crnoj Gori, Sloveniji i Hrvatskoj. Iako su pripremili radni materijal iz kojeg se vidi šta žele da se zakonskim propisima regulište, sada ih živo interesuje donošenje i sprovođenje u život Zakona o stočarstvu koji će obuhvatiti i pčelarstvo. Vjerovatno će se mnogo čega moći da reguliše i podzakonskim aktima.

Med se uvozi

- Pčelari Republike Srpske mogu da proizvedu dovoljno pčelinjih proizvoda i podmire potrebe tržišta srpskog entiteta. Međutiom, u našim prehrambenim prodavnicama lako ćete naći med iz Slovenije. Ljepše je upakovan nego naš, ali je zato i skuplji. Name je u ovom trenutku prioritetna supstitucija uvoza. Treba da naučimo naše ljude da u ishrani koriste veće količine meda jer sada imamo otprilike deset puta nižu potrošnju meda po glavi stanovnika u poređenju sa nekim zemljama Evropske unije (npr. Njemačka). Ali, bez organizovanog nastupa ne može se govoriti o nekom značajnijem zaokretu. Naš prioritetan zadatak je da imamo u svakoj opštini po jedno udruženje pčelara, da zaživi regionalno organizovanje i da nastupamo na sajmovima te da organizujemo više izložbi kako bismo približili građanima i pčele i med i ostale pčelinje proizvode. Ne možemo pogledati da država razriješi sve naše probleme i otvorena nova pitanja. Imamo i mi pčelari svojih subjektivnih slabosti, posebno u Savezu i udruženjima pčelara - ocjenjuje Budimir Gavrić, predsjednik Saveza udruženja pčelara Republike Srpske.

 

O Savezu

Savez udruženja pčelara Republike Srpske osnovan je 1993. godine, ali je jedno vrijeme postojao baš samo na papiru. U oktobru 2003. godine je obnovljen i registrovan u skladu sa Zakonom o udruženjima građana i fondacija. Sjedište mu je u Bijeljini.

Ukupno su promijenjena tri predsjednika i tri generalna sekretara. Sada dužnost predsjednika obavlja Budimir Gavrić, a mjesto sekretara je povjereno Milanu Gazetiću.

Svojevremeno je pokrenuta inicijativa da se konstituište Savez pčelara na nivou Bosne i Hercegovine, ali stalo se već posle prvih početnih koraka.

U svom sadašnjem radu Savez udruženja pčelara Republike Srpske je svojim sredstvima pospješivao edukaciju članstva organizovanjem predavanja po regijama.

 

(prim. urednika. Zakon o pčelarstvu u Srbiji nije donet, Savez pčelarskih organizacija Srbije je samo razmatrao njegov predlog ali je država odustala od takve koncepcije zakonodavstva koja bi bila zasebna za pčelarstvo).